Trazili ste - eto vam
STUP SRAMA
Blog
utorak, veljača 5, 2008
Samospoznaja je bez sumnje jedna od najbitnijih stvari u zivotu covjeka. Otkriti tko si u stvari i samome sebi to priznati je neophodan uvjet za donosenje odluke kuda se zeli ici dalje. Jer za svaki put postoji polazna tocka. A podatak gdje se ona nalazi je osnova za koliko-toliko objektivnu procjenu puta. Jer ako nam se recimo polazna tocka nalazi usred jezera, moramo razmisliti o nabavci camca za daljni put. A prvo nabaviti camac, pa tek onda otkriti da je polazna tocka ustvari na vrhu kakvog brda je dosta frustrirajuce na duze staze. No kako god, poanta cijele te price o samospoznavanju samoga sebe je da je to osnovni preduslov za iole kvalitetan osobni napredak. Dakle, ne za stagnaciju vec za napredak. Gibanje. Promjenu. Jasno?

E sad dolazimo do najaktualnijeg primjera sto se sa vrlo plemenitim i korisnim teorijama dogodi kad dospiju u sake mentalno inertnog puka. Koje u pravilu svakoj teoriji vidi 5% korisnoga i 95% nedokucive pa za njega samim tim i suvisne filozofije. U konkretnom slucaju siroke mase su od cijele price skuzile da je opce ispravno biti onakav kakav jesi. Sve sto je teorija dalje o tome rekla im je - suvisno. I umjesto da se malo vise pozabave ostatkom teorije, ovaj mali djelic su razgazili kao kucne slape. Pa je po njima potpuno ispravno i razumljivo da nas i partner bez rezerve treba prihvatiti onakve kakvi jesmo. A potpuni fanatici su istu teoriju razgazili do te mjere da potpuno ozbiljno zahtijevaju od kompletnog covjecanstva da ih prihvate onakve kakvi jesu.  I da bude savrseno zadovoljno i ushiceno vec samom cinjenicom da doticnu jedinku imaju priliku uopce poznavati. Bez i najmanje primisli da na njoj nesto ne stima. Ili decentnog naputka da bi neke stvari trebalo promijeniti. Boze sacuvaj!

No najparadoksniji dio cijele price je da upravo najzesci fanovi sebe kao takvih vrlo alergicno reagiraju kad im se kaze kakvi su. Pa ako je nekome ok da je takav kakav jeste - lazov, djubre, lopov, kurvin sin, razmazeno govno itd - i ako smatra da ga drugi trebaju prihvatiti kao takvoga, zasto onda ne zele cuti da su lazovi, lopovi, djubrad i(li) razmazena govna? I ako smatraju da svakoga treba prihvatiti onakvog kakav jeste, zasto ne prihvate da postoje ljudi koji su pak takvi da ne zele imati posla sa lazovima, djubradi, kurvinim sinovima i(li) razmazenim govnima? Gdje je tu problem?

Problem je definitivno u (opetovanom) trazenju nacina kako se osloboditi vlastite odgovornosti. I to unaprijed. Jer uzimajuci egocentricnu, pucku verziju teorije kao zivotni moto i cilj, automatski polazemo pravo na "istinu" kako je svaki klinc sa drugim ljudima posljedica njihove nesposobnosti da nas prihvate onakvima kakvi jesmo, a ne posljedica nasih mana te osobne lijenosti i nesposobnosti da promijenimo sebe na bolje. Kad je osobna komocija ugrozena, daleko lakse je tvrditi da je ovako kako je u redu, nego ono sto nije u redu promijeniti.

I sto se dobije kao krajni rezultat? Umjesto objektivne spoznaje o samome sebi, pojavi se stilizirani autoportret na kojem su svi detalji koje ne znamo nacrtati "strucno" prekriveni ili gurnuti u pozadinu do neprepoznatljivosti. Drugim rijecima - vrlo los portret.

Jer neki ipak vide detalje, koliko god ih autor pokusao skriti.
remarque @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.