Trazili ste - eto vam
STUP SRAMA
Blog
subota, veljača 10, 2007

Kad sredinom tridesetih covjek napravi malu inventuru medju prijateljima, prelista stare telefonske imenike, iskopa skolske godisnjake i provjeri brojeve u mobitelu, rezultat bude cesto zabrinjavajuci. Upravo nekako u tom zivotnom dobu broj uracunljivih osoba na popisu prijatelja drasticno opada. Objektivno gledajuci, od mase neuracunljivih i (nadam se samo privremeno) izgubljenih, nastaju nove tri kategorije ljudi s kojima realno gledajuci vise ne mozete normalno komunicirati:


Mladi roditelji

Osnovni problem u komunikaciji sa mladim roditeljima je da od dana njihovog sticanja statusa mladih roditelja vise u biti ne razgovarate s njima nego indirektno s njihovim podmlatkom. O prijateljima, o kojima ste prije znali sve, sad ne mozete vise saznati nista. Ali zato saznajete sve o potencijalnoj osobi s kojom niti ste odrasli, niti isli u skolu, niti ganjali zenske i o kojoj vas iskreno govoreci ne zanima ni stoti dio onoga sto ste prisiljeni slusati. Optimisti bez iskustva ce pokusati sami nesto reci, no i oni odustaju nakon sto uoce da ih mladi roditelji i tako ne slusaju i da su vec nakon predikata oboje punom paznjom usmjereni ka malcu koji je upravo kihnuo, skiknuo ili jednostavno od sebe dao neki drugi znak zivota. U ekstremnijim slucajevima mozete slobodno i napustiti stan mladih roditelja bez da oni to i primijete. Sve u svemu, kontakti sa ovom grupom izgubljenih su podnosljivi jedino u doba dana kada je podmladak u punoj snazi. Jer kad vec ne mozete suvislo komunicirati s njima, bar nekad zna biti zanimljivo promatrati kako ih podmladak voza k’o mlade majmune.

Infantilni


U ovu kategoriju spadaju oni koji su negdje na putu prema zrelosti ostali bez benzina. I od tada nisu ni mrdnuli sa mjesta. Pa im je i dan danas jos napeto na odlasku negdje van nalit se unaprijed vinom iz samoposluge. Ili se svercat u tramvaju. Ili veceri provoditi sjedeci u obliznjem parku na klupama. S guzicom na naslonu i nogama na sjedalici naravno. Razgovarajuci o tome sto ce jednom u zivotu raditi. Nesvjesni cinjenice da ih je zivot vec davno pretekao.


Nesto blaza varijanta infantilnih su takozvani “jos uvijek mladi”. Koji ce prije krepat nego priznat da su vec imali isijas. I da im nesto krcka u laktu kad ga savijaju. I koji ce subotom navecer na svu silu pokusati popit onoliko koliko su mogli popiti prosjecne subotnje veceri prije 15-ak godina, pa se onda slijedecih dva tjedna izvlacit da ih je bas nesto gripa uhvatila pa se slabo osjecaju.  Aha, gripa...mo’s mislit. Ukratko receno, upotrebljivi samo ako bas u tom trenutku nisu na tripu da su jos mladi. Sto s godinama bude sve rjedji slucaj.



Produhovljeni


U biti bi ovaj pojam trebao staviti pod navodnike. Ili koristiti realniji izraz – ljencine. Stvarno je nevjerojatno koliko ljudi pokusava najednom svoju inertnost i nezainteresiranost za bilo kakav oblik korisnoga rada prezentirati kao veliki korak na putu duhovne izgradnje. Rad je fuj i asocira na materijalizam. I sto bi onda oni radili kada je duhovnije ne raditi? Posla nemaju, ali im niti jedan ponudjeni posao ne odgovara. No s obzirom da se od duhovnosti ne zivi, dobro im dodje poneko sa strane tko financira cigarete, pice, izlete u Indiju i sl. Sto se u tim krugovima smatra alternativnim putem do duhovne izgradnje za one koji su bili preglupi na vrijeme i sami postat ljencine. Pa im se na konto duhovnosti valjda uracunava financiranje ljencina. Trenutacni tecaj nepoznat. Sto se same komunikacije tice, situacija sa ovom kategorijom je otprilike obrnuto proporcionalna onoj koju imate sa mladim roditeljima. Produhovljene ljencine imaju itekako veliku potrebu pricati o sebi, ali zato vama jednostavno brzo prisjedne svaka komunikacija.

Opaska: Pod ovim pojmom se ne podrazumjevaju oni koji su prvi put u crkvu usli koji mjesec prije vjencanja i koji su na dan vjencanja zadnji put bili u njoj. To su jednostavno foliranti i o njima mi se ne da uopce ni pisati.




Tja…uglavnom…vrijeme je otvoriti nove kategorije pod rubrikom kontakti…preseliti sve izgubljene u odgovarajucu im arhivu…i nadati se da cemo se jednog dana opet sresti. Normalni.

remarque @ 02:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.