Trazili ste - eto vam
STUP SRAMA
Blog
četvrtak, rujan 27, 2007
Naletih neku vecer na jednom od topica na vrlo simptomaticnu konstrukciju. Koja - iako samo usput spomenuta - u svojoj biti izjednacava SM direktno sa - mrznjom. A simptomaticna je iz dva razloga. Prvo kao klasicni klise stvoren bez ikakve objektivne osnove ili ne daj Boze znanja o temi. A kao drugo jer je dovodjenjem u pitanje bez puno ustrucavanja taj klise proglasen - stavom. Odnosno misljenjem.

Da li je stvarno neophodno i obvezno bas o svemu imati misljenje? Koja je svrha imati misljenje o necemu o cemu covjek pojma nema? I koji je cilj iznosenja stava i misljenja koje nema nikakvu podlogu? "Pa mora se moci o necemu diskutirati..." reci ce neki. O svemu se moze diskutirati, to uopce nije upitno. No jasno je upitno koja je svrha diskusije u kojoj netko sudjeluje degazirajuci fraze bez ikakvog cak i osnovnog znanja o temi ili interesa da se o temi nesto objektivno i sazna. Zagonetnim smatram i cinjenicu kako je ocigledno daleko prihvatljivije o necemu bubnut bilo sto nego jednostavno priznat da nesto - ne znas.

Umjesto da ljudi pripaze sto ce o cemu reci, danas smo u apsurdnoj situaciji da se sokiraju kad od nekoga cuju kako o nekoj temi jednostavno - nemas misljenje. "Kako nemas??? Pa moras imati neko misljenje o tome!" Koji dio slobode misljenja i govora je tu krivo interpretiran? Mislim da je njemacki kabaretist Dieter Nuhr potpuno u pravu kad kaze "Covjek moze nesto reci. Ali ne mora. Kad o necemu pojma nemas - jednostavno drzi jezik za zubima". Kad bi se ljudi pridrzavali tog savjeta, i akusticni i virtualni prostor bi bio daleko ugodniji za zivot. I mirniji prije svega. Manje opterecen zvukovima i byteovima koji niti imaju smisla, niti svrhe niti njihovo lansiranje icemu sluzi. Ili mi mozda netko moze objasniti kojeg smisla ima kad osobe koje ne znaju ni gdje im u zgradi stoji protupozarni aparat raspravljaju o tome sto je Slavica mogao i trebao uciniti. Ili kada o duhovnosti raspravljaju ljudi koji nisu dogurali dalje od dijela inventara na nedjeljnoj misi i niti jednu drugu sliku osim u katolickoj crkvi definirane nisu ni pogledali.

Jos gora varijanta su ljudi koji se imaju potrebu izjasnjavat nasumice o drugim ljudima. Dodjeljivati im pridjeve i karakteristike za koje je jasno da ih nikad nisu imali prilike upoznati i dozivjeti. Njihov cilj mi takodjer nije sasvim jasan. Prije svega jer bi svatko trebao biti svjestan da u takvim trenutcima daleko vise kaze o sebi nego o osobi koju u tom trenutku pokusava olajati.

S obzirom da sam upozoren kako uvijek treba voditi racuna i o sporokapirajucem i bezrazumijevanjacitajucem dijelu virtualne zajednice (iako jos uvijek nisam siguran zasto bih se trebao na njih obazirati samo zato sto ih je dobrih 85%) da razjasnimo i to: ne, ovo sto sam dosad napisao nije poziv na zabranu slobode misljenja i govora. Mozda jedino poziv na neku vrstu samocenzure. I poticaj na razmisljanje. Nije tesko. Prije ocitovanja o nekoj temi samo na trenutak zastat i zapitat se sto znamo o njoj. Ako je vec nekome stalo da ostavlja utisak pametne osobe, neka se prisjeti da pametni ljudi ne djeluju pametno jer sve znaju, vec zato sto znaju jednu bitnu stvar - znaju kad treba sutiti.

Think about it. I slobodno - sutite.
remarque @ 10:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.