Trazili ste - eto vam
STUP SRAMA
Blog
srijeda, veljača 14, 2007
Vrijeme je relativan pojam. Sto je covjek stariji, ima osjecaj da brze prolazi. U djetinjstvu jedan dan je maltene pa cijela vjecnost, a sad pri lijeganju u krevet navecer imamo utisak da smo tek ustali i da je vrijeme progutala neka crna rupa.

Igrom slucaja nedavno otkrih jednu takvu crnu rupu. Povod je bio relativno banalan - jedan pozutjeli papiric, slucajno pronadjen. Na njemu bakinim rukopisom ispisano sto treba donijet iz ducana: Vegeta, Cedevita, dvije boce mineralne, riba s povrcem, mlijeko, dva jogurta, 15 dkg Parizera.

U vrijeme kada sam opremljen takvim papiricima odlazio u ducan, trebalo je samo preci preko ceste do samoposluge. U njenih mozda 50-ak kvadrata mogao sam se vremenom snaci i u potpunom mraku (provjereno u vrijeme legendarnih redukcija struje pocetkom 80-ih). Odmah kod ulaza, pored male vjesalice za odlaganje vrecica sa placa, gajbe sa mineralnom vodom. Postojale su dvije frakcije: oni koji su pili Jamnicku i oni koji su pili Radensku. Flasirati obicnu vodu u boce tada nikome nije padalo na pamet. Uz to gajbe Karlovackog. Zatim regal sa vinima i zestokim picima. I vec je tu stajala skrinja sa sladoledima, a iznad nje polica sa nekakvim cudnim vaflima za one koji nisu znali doma sami napraviti tortu. Pored nje, skrinja sa mlijekom i jogurtima lokalne mljekare ,margarinom i maslacem i zatim regal sa sokovima u sirupu. U sredini prostorije dva regala sa keksima, cipsom, cokoladama, bombonima, na suprotnom zidu police sa kozmetikom, wc papirom i jos nekim sitnijim kucnim potrepstinama. U manjoj prostoriji pored zacini, Cedevita, konzerve, kiselisi, kruh i ostakljena hladnjaca sa kobasicama ukljucujuci klasike tipa Parizer, Zimska, sunka u crijevu i sl. Jos dvije kosare sa sezonskim vocem i povrcem i - to je bilo to. Kada sam u 19:45 odlazio u samoposlugu, bez zurbe sam stigao natrag kuci do filma u 20 sati.

Razmisljajuci o tome odlucih napraviti mali ekspriment. Papiric u dzep i u kupovinu. Ducana preko ceste vise nema. Dakle, put pod noge do prve slijedece mogucnosti za kupovinu - jednog od nekoliko trgovackih centara u gradu, simbola nove ere. Nakon 15 minuta hoda (dakle, vremena za koje sam svojevremeno obavio kompletnu kupovinu i dosao natrag kuci) , ulazim u naporno i napadno osvijetljenu katedralu novog hrvatskog konzumentskog drustva. Vjesalica za odlaganje donesenih vrecica nema. Umjesto njih, boksovi sa kljucem. Jer se svuda krade. Pogotovo kad se nema novaca kupiti. No dobro, idem dalje. Kraj regala sa kantama za smece (?), auto-opremom (??) i televizorima (???). Bacim oko na papiric i pokusam se sjetiti dali me nekad baka poslala u samoposlugu da kupim televizor. Sumnjam. Otprilike dobru tramvajsku stanicu od ulaza konacno nailazim na prvi relevantni regal - riblje konzerve. Prva reakcija je odmicanje dva koraka unatrag da vidim uopce dokle sezu sve riblje konzreve. Pokusavam pogledom otkriti gdje je ona legendarna riba s povrcem u zuto-crvenoj kutiji. Bezuspjesno.Dakle, ajmo - setnja od pocetka do kraja regala. S lijeva na desno. Uz analizu odozgor prema dole. Negdje kraj sedamnaeste vrste tunjevine u ulju konacno nadjoh sto trazim. Super. Idemo dalje. Par koraka dalje eto Vegete. Lagan plijen. Malo dalje - Cedevita. Reagiram cisto na boju i grabim narancasti paket. Ne zelim ni razmisljati cemu sluzi Cedevita "tropsko voce". I kome to treba uopce. Ohrabren ovim uspjesima krecem u potragu za mineralnom. I otkrivam povrsinu velicine skolskog rukometnog igralista punu paleta flasiranih voda. Obilazim je cisto iz znatizelje jer znam da Radensku (mi smo pripadali toj frakciji) i tako necu naci. Sticem utisak da svako selo u ovoj drzavu ima svoj izvor. Na obzoru ugledah frizider sa kobasicama. Novi izazov dakle glasi: nadji Parizer. Evo ga. Ili ipak nije? Izgleda kao Parizer. Ali pise "Pureca kobasica".  Da nije ovo ovdje? Isto izgleda kao parizer. Ali pise "Polutrajna kobasica od pileceg mesa". Kad bih samo znao od cega je bio Parizer moje mladosti... Nema veze, mogu i to preskocit. Di su sad mlijeko i jogurti? Jedna od besmisleno ali energicno prolazecih prodavacica me upucuje. Udaljenost opet dobra tramvajska stanica. Pri samom pogledu na regal odustajem jer mi se neda traziti normalan jogurt u toj masi plasticnih casica sa sarenim poklopcima. A lokalna mljekara je i tako vec davno propala. Riba je dosta za veceru. A Cedevitu i Vegetu imam na srecu. Stizem do reda od 15 blagajni od kojih rade samo dvije. Imam vremena zujiti pogledom okolo, preko polica sa donjim rubljem, carapama i CD-ovima. Sjetih se opet pokojnog ducana preko ceste i pogledah zalosno u kolica (e da...kosare su isto van mode) Cedevitu i Vegetu kao posljednje relikte nekog davnog vremena. I smrznem se. "Vegeta Pikant"!  WTF??? Na poledjini ispod slike Vegete Mediteran i jos neke za ribu otkrijem da jos uvijek izgleda postoji i ona stara, klasicna, univerzalna Vegeta. Ali ona je sad udaljena tri tramvajske stanice i 40 regala od mene. Degaziram Vegetu pikant iz kolica i samo sa ribom s povrcem i Cedevitom (a i nju sam nakon soka sa Vegetom za svaki slucaj jos jednom provjerio da nije mozda Cedevita od mrkve ili marelice) idem doma.

Rezime: Umjesto kao nekada nakon 15 minuta i sa svim stvarima sa popisa, iz ducana dolazim doma nakon skoro sat i pol vremena sa konzervom i Cedevitom u vrecici. Jedina pozitivna stvar te veceri je bila saznanje gdje je nestalo vrijeme.Ili barem jedan njegov dio. Samo, sto mi koristi to saznanje, kad ducana preko ceste i tako vise nema...
remarque @ 03:04 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.